Email facebook twitter

THE SAVAGE DETECTIVES

An exhibition of 26 portraits of writers, December 1-18, gallery Makina, Pula, Croatia. Intro by Olja Savičević Ivančević.

 

neki ljudi imaju širok obraz sličan suncem obasjanom trgu na koji svjetina može pljunuti
i čelo na koje je tetoviran citat
 
oni znaju moć riječi

oni te gledaju dok gutaš boga i domovinu bez razmišljanja i to zapisuju u tanki zeleni melankolični notes

oni će oženiti svoje romane i s njima imati male priče za djecu

njihova poezija je uvijek revolt protiv aktualnosti

naši najdraži pisci bili su i ostali bolji od sebe i od nas     
pisci koje volimo su došli iz svijeta i grada i sela, da nam na uzbudljiv način govore ohrabrujuće i strašne stvari
oni su najbolja kopilad svojih domovina, nježna garda, zgađeni pojedinci, slijepe vračare,  heroine s naočalama za vid i političari višeg ranga
naši najdraži pisci uvijek dolaze sami, ni u grupi ni u članstvu

pouzdano neće dobiti odlikovanja vlastodržaca kao prodavači magle i pipničarke nacije

gnjavatori: oni bdiju nad sudbinom svijeta, patnici: vlastita misao ih muči i zlostavlja

sve što su učinili napravili su sa stilom i da bi otkupili vrijeme za odgodu smaka svijeta

nisu jeli danima, ni spavali, oni su jeli neizrecivo puno svega, opijali se i lijegali sa svima, oni su dionis s naličjem askete ili obrnuto

beskrajno odani jednoj ljubavi i više nemogućih ili lucidnih ideja

bezobrazni su naši najdraži pisci, bezobrazne su naše najdraže spisateljice
oni nas ne štede, one su okrutne i proste
nisu kalkulirali

oni nisu lajkabilni, one su donekle ili prilično neugodne

njihovi organizmi su puni elektriciteta, to se osjeti u tekstu

oni jesu utrobni realisti,  one ne vole magijski realizam, oni ne vole folklor, osim na stolu ni ornament izvan kamena, heraldiku općenito, oni ne vole kič, osim ponekad

one ne vole laž osim dobre, oni se ne boje istine, oni sve vide prvi, one sve kažu prve u gluhe uši noći, oni se ne boje pravde, one nikad nisu država, ali katkad su zemlja

oni ustaju za nešto i stojeći tipkaju po svojim tastaturama

oni su u egzilu ili je egzil u njima i raste, one su u zatvoru, ali u njima je sloboda i raste

naši najdraži pisci, postoje li uopće ti ljudi  

pisac kao nevidljivi grad, pisac kao mag i okultist, kao boksač, bolano kao muhammad ali, genet kao vješala, blistava britva inteligencije lispector, rilke kao panker

oni nam se smiju u oči, glasni su i srčani
one nam kažu u uho ti si čitatelju budala, ne znaš živjeti

kažu: što loše počne loše će i završiti, u sredini je dobro

kažu: pusti neka ti se sve dogodi, užas i ljepota

govore ako si prostran i talentiran, čitatelju, pristupi
(ti si stvoren za ova iskustva)

kažu: volim te, čitateljice, volim te zato što nisi moja
prvo pleši, onda misli, to je prirodan redoslijed

naši veliki pisci nisu snobovi
oni su jednostavni i srdačni

nama veliki pisci nisu štreberi
oni su pjesnici i zanatlije

naši veliki pisci nisu ulizice i ljubomornici
iako se i tu nađe zdrave zlobe

ne igraju kratke igre kratkim perom

ne igraju za korporacije

ne pate od velikog morala

njima su riječi uzele mjeru za odijelo i grob
veliki piscu su sitni i goli i umiru pred našim očima

postoje li uopće ti ljudi

naše najdraže autorice manje su mile, više provociraju
naše najdraže autorice nitko iz ministarstva ne bi oženio, one kažu da je tuga luksuz, povlastica bogatih

naši najbolji pisci su socijalisti,
malograđanin najviše voli sebe, pisac kojeg volimo voli čak i malograđanina ili ga barem sažalijeva

poštujemo naše najdraže pisce, njihovu potrebu da rasvijetle, da graknu, njihovu naviku da ušute na pravom mjestu

ljubimo i besramnu strast za nizanjem slova u klizave nizove erotičnog ritma, za naslađivanjem riječima

volimo časne zablude kojima nas zaluđuju
i otvorene prijelome iz kojih sipa vodoskok protuotrova: suze svijeta i krv nedužnih

volimo nezdravu književnost,
ozljeđivanje i iscjeljivanje su čudesni procesi, dobar pisac to zna    
volimo književnost jer je uzaludna disciplina, uzaludna kao ljubav i kao nada, kao umjetnost inače, kao sve lijepo i smisleno

naši najdraži pisci su pjesnici, evo ih, ustaju protiv ravnodušnosti i besmisla, a besmisao buja i raste, već su ga pune ulice i ljudi
pisci su nenaoružani bez zuba, ironija im je slaba utjeha i još prte fantaziju, još se i dobro drže
još dobro i grizu

još uvijek ih prati mit o piscu, narativ iz kojeg ne mogu istupiti kao iz društva pisaca
oni izlaze iz barthesovih plavih pidžama, goli i gole, i urone u tekst, a izrone u sliku

oni te gledaju dok gutaš boga i domovinu bez razmišljanja i to zapisuju u tanki zeleni melankolični notes

oni znaju moć riječi

oni će oženiti svoje romane i s njima imati male priče za djecu

njihova poezija je uvijek revolt protiv aktualnost

oni često dolaze iz rusije, ali katkad dolaze iz dvije amerike i drugih krajeva,
a sve češće odlaze iz hrvatske

naši dragi pisci i aktualno pitanje kako ih danas upotrijebiti

tko je dorastao zadatku može ih uhvatiti u bocu crnog tuša
može ih, uz puno vještine, i istresti iz srca olovke

svaki je portret pisca autoportret
sve što vidiš u knjizi si ti i svijet

svaki je pisac napola čitateljica
svaka je spisateljica dovršena u svom čitatelju

ona velika spisateljica se uspravila u svom čitatelju
u izuzetnoj ljepoti
onaj veliki pisac je ustao za svog čitatelja

pisac koji ustaje postaje divlji detektiv riješen pronaći naše izgubljene ideje i ideale, a kad ih pronađe, privodi ih u tekst i pušta nas na slobodu.


- Olja Savičević Ivančević

  • THE SAVAGE DETECTIVES
     
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •